jbga
nemamimebre | 27 Januar, 2011 00:15
zaljubih se u oci plave
stvarnost ili san?
nemamimebre | 21 Januar, 2011 19:59
Cudno je. Cudno je kada sanjas svake noci isti san. A ne znas mu znacenje. Kada pokusas protiv toga. A ne mozes. Plutas po sopstvenim mislima.Nekad zaplaces jer shvatis da se nikada,nikada nece pojaviti neko cijeg ces zagrljaja biti dostojan,a ... Ljudi nekad odlaze,beze od svoje sudbine ,beze od svega da bi zaboravili. Ali svakog na kraju saceka svoja sudbina. Ta iskra nesrece koja se probudi kada je najnepotrebnija.Koja vas natera na pogresan put,i koja ucini da prvo budete nesvesni toga. A onda kajanje. I sve tako u krug. Ni sama vise ne znam koji san sanjam i ne razilkujem vise sta je san a sta java. Samo zivim i cekam da prodje. A da pobegnem ne mogu..
aa
nemamimebre | 14 Januar, 2011 23:09
Ustaljeno mesto. Bliska buducnost.Vidim neki svet . Toliko dalek meni. A istovremeno,toliko neverivatno blizak. Osecam dalje prisustvo nekih neobjasnjivih stVari. Da li su to ljudi ne znam. Neka prsostorija. Sve je toliko neodredjeno. I onda u trenutku pocinjem da hvatam poentu. Da vidim cilj. Svetlost se nazire nedaleko od mene. Eho mudrosti sve je upecatljiviji
Vatrena prasina
nemamimebre | 01 Januar, 2011 19:42
Da li znas kako je kada stojis uz nekoga,a nisi siguran da ce taj neko ikada stati uz tebe... Mozda bi ste sada rekli,pa samim tim sto stojis uz nekoga taj neko stoji uz tebe . Ne. Taj neko vas ni ne primecuje. I shvatam da mozda vetar koji nosi moje tuzne uspomene kao prasinu niz reku te cudne proslosti,nekad ipak,danas sutra,opet znam ,vraca se. I onda,kada se vrati,kada se u mojoj glavi slozi slagalica bola ,kada se kostim morala skine i ostane obicna istina, onda oseti kako ta maska ne predstavlja vise prepreku sada vec vatrenoj prasini da mi obuzme ono sto se nalazi ispod . Maske. A zar sam trazila mnogo. Ne . Zar sam kriva sto sam zelela? I da,nema ovo nikakve veze sa novom godinom .Volim ja novu godinu samo zato sto imam rusku salatu.. Ali ozb,nekako uopste vise nemam taj osecaj . Nestaje ,prestaje, lokva nabujalih reci pravo iz pogodjenog srca skitnice sto sa ulice ,mracne i hladne ,izdvaja svaki delic sebe da bi stvorio nesto.Znam. To nije on. Samo ja umem da ga prepoznam. To nije on.