Zracak nade

Zivot je kratak,zar ne?

nemamimebre | 17 Decembar, 2011 18:09

Mrzi me da uradim ovo,mrzi me da uradim ono. mrzi me da ustanem i krenem da ucim,mrzi me da se potrudim da sredim kucu,mrzi me da sredim svoj zivot.A vreme leti.

Cega se to bojim,kad i vise nemam sta da izgubim?

Sva ta pitanja oko toga sta ces upisati  sta ces dalje,sta ces postati cime ces se baviti?

Mrzim kada me to pitaju,a jos vise mrzim sebe sto ne znam odgovore na sva ta njihova pitanja. I sve imam osecaj kao da svi oko mene vec znaju sta ce i kako ce .Sve je u njihovim zivotima na svom mestu . a onda stanem pa se zapitam..Da li bi mene trebalo da zanima to sto je neciji zivot u redu? Trebalo bi da se okrenem malo sebi i zastanem na tren Udahnem i zastanem i oslusnem sama sebe. Mozda moj zivOt nije skrojen da bi sve bilo bajka,i ne znam  ni ja. A mozda samo ja nisam dovoljno hrabra da oslusnem sebe i svoje srce i stanem na noge ,i krenem na taj put koji me ceka.  Kada bih samo znala koliko je lako,ustvari.Svesna sam ja toga ali eto. I iskreno samo sam htela da kazem da mi je se osecam zbunjeno i sludjeno. A pre svega ovoga,zelela sam da napisem i da se osecam usamljeno. Da,zvuci pateticno. I jos gore izgleda kada ga napisem. Da to je ta rec ,koju nemam hrabrosti da izgovorim naglas. I nemam hrabrosti da se suocim sa njom. A lako je pricati prazne price i prazne reci zar ne? Mnogo je teze ustati i naciniti prvi korak .Zivot je previse kratak. Ne znam sta cekam. Jer,cekanjem moja bajka se nikad nece ostvariti. Daj mi snage da pocnem sve iz pocetka

 

Svakog dana sve vise

nemamimebre | 09 Decembar, 2011 18:33

zauvek ... je teska rec za one koji se boje

zauvek je nista za one koji vole iskreno...

Za njih je vecnost jos samo jos jedan minut,samo jos jedan stepenik ka toj voljenoj osobi.I nije im bitno ., Nista. Oni veruju svim srcem .Oni ce naci put.I sta gpd da se desava oni ce nastavljati da veruju i da cekaju. Da se bore. I ne odustaju.

Ova moja prica vec je otisla predaleko. I svakog dana se preispitujem ,razmisljam sta bih trebalo da urdaim. Sam bog zna koliko mi je volje i napora trebalo da bih prezivim  ovaj period . Kako je moguce da si toliko vremena bez te jedne osobe,evo ja vec 3 skoro 4 meseca i i dalje se osecam isto,kao prvog dana. Nista se nije promenilo. Cak mislim da je i mnogo jace sada nego pre. Neki bi mozda rekli ,glupa i zaljubljena. Pa,nemam nacin da se opravdam....

sta sam ja tu mogla da uradim

nemamimebre | 06 Decembar, 2011 13:00

On se uvek vrati. Uvek. I to kada najmanje ocekujem.

Neki ljudi dodju,odu,ali nikad ih ne zaboravite. Ostave veliki utisak na vas. I uvek se potajno nadate da ce se nekad vratiti. Pa tako i ja. Ne volim ga,nisam ja zaljubljena u njega,ali mi je prirastao k srcu, na neki poseban nacin. Da se nadam da cemo ponovo biti zajedno,pa to bi bilo suludo. Pateticno...    Nikome to ne bih smela da priznam osim samoj sebi. 

Da priznam da svako vece pre nego sto legnem da spavam,razmisljam kako je moglo da bude ,zamisljam  neku bajkovitu buducnost,i tako utonem u san. 

Ali to je cisto iz navike.

Vise se ne budim usred noci da bih proverila da li me je zvao ili poslao poruku. 

Shvatila sam da smo se nasli u pogresno vreme na pogresnom mestu..i sta smo mi tu mogli?STa sam ja tu mogla..

Verovatno je jos patio za njom..Mozda je nikad nece zaboraviti. Verovatno i ja patim za njim ,verovatno i ja njega nikad necu zaboraviti,verovatno moguce i tako u nedogled. Nisam uspela. Ni da ga zadrzim,a ni da ga zaboravim. I moj zivot kao da je stao. Kao da sam se uspavala onog trenutka kada je otisao,i sada se pitam da li ce iko ikada moci da pokrene vreme ,da mi pomogne da se probudim i da nastavim dalje.Sta ako zauvek ostanem u ovom ruznom snu? ????

LJUBAV I STRAH...

nemamimebre | 23 Novembar, 2011 17:39

Kombinacije,veze,ili oni nedefisani odnosi :)

nemamimebre | 20 Novembar, 2011 13:05

,,pa dobro,jel si sad u vezi sa tim deckom,ili sta?,,

,,ma samo kombinacija..tako je bolje,, odgovorila mi je

 Kombinacija podrazumeva vezu bez obaveza izmedju dvoje ljudi ,koji se povremeno vidjaju, nisu obavezni da se javljaju jedno drugom,samo se valjda cimaju kada ni jedno  ni drugo nemaju partnera,kada im je dosadno,i obicno je to hladna veza,tj. veza bez osecanja. Ali to samo tako izgleda, mislim da je u vecini slucajeva bar jedna osoba ta koja je zagrejana za svojeg ,,kombinacija,, partner.Znam da moja drugarica jeste zasigurno zaljubljena u njega. Ali ozbiljna veza je nesto cega se vrv oboje boje. Pa nisam mogla da se ne zapitam...

Da li nekima od nas stvarno prija da budemo u vezi bez obaveza , da budemo neuhvatljivog divljeg srca, da bezimo od vezivanja ozbiljnoh veza?Ili je to samo nacin da zastitimo sebe. Znate ,da ubedimo sebe u to kako nam ne treba ozbiljna veza sa tom nekom osobom..iako nam srca kuca toliko jako kada smo sa tom osobom,iako gubimo dah na svaki dodir,iako...ma da ne prica dalje. Ali mi cemo posle svakog tog susreta ubedjivati sami sebe da je to cisto fizicka stvar. Ma da,boje je bez emocija...Znate kako kazu,wild hearts cant be broken. 

 E pa meni nije bolje ...Dugo sam se folirala. Dozvoljavam sebi istu glupost vec koji put. Previse sam ubedila sama sebe da trebam da prihvatim sve kao zajebanciju,kao nedefinisani odnos izmedju dvoje ljudi,ili drugacije receno ,,kombinacija,,

Zasto bih ovo priredjivala sebi. Koliko god glumila jaku osobu,ne zelim vise da priredjujem torture sebi. Ovo nije ,,sweet little Carrie and Mr. Big thing,, kada znate da ce nakon toliko luanja i gluposti ipak ostati zajendo...Ovo je stvaran zivot,i ja sam suvise vremena provodila glumeci jaku,srce mi porucuje da je vreme da batalim citavu tu stvar,i budem sa osobom koja zapravo zeli da bude samnom!! :)

Biti ono ko si i biti ono sto si

nemamimebre | 14 Novembar, 2011 21:06

Nekad nije lako. Nije mi lako da se suocim sa istinom i pred drugima,pred svetom, previse se bojim osuda iako ne bih trebalo. Pokusavamo nekad da budemo samo ono sto jesmo,ali nekad mu to dodje teska akcija,jer ni sami ne znamo ko smo.

Nije to nista strasno,jos uvek pronalazim sebe na ovaj ili onaj nacin. Ali krivo mi je sto neke stvari ne mogu ni sa kim da podelim,jer se bojim da ljudi nece razumeti.. Nije ni to sto krijem nista strasno,ne brinite se..Ali opet ubija me sto drzim to u sebi toliko dugo.

Eto,opet ja cutim,ne govorim ni sta je ni ko je ni zasto ni kako,samo vas ostavljam da nagadjate..

Treba mi vremena. 

Da razmislim sama sa sobom. 

Izgleda da kada mi nesto stvarno stvarno znaci,ne zelim odmah to da rasirim celom svetu,hocu da budem potpuno sigurna. 

Mozda je eto to,ono sto me nekim delom cini....

Rizikuj

nemamimebre | 10 Novembar, 2011 17:43

I tek tako,zatekla sam samu sebe pre neko vece na samom dnu... Tek tako.. ne bih bas ni da pisem o tome...samo cu reci da je bilo veoma razocaravajuce ... Ne znam kako sam smogla snage da obrisem sve te suze,i da prestanem da jadikujem. Nisu to neki veliki problemi,jednostavno covek se slomi...Ali nekad previse dugo zavaravamo sami sebe,da bi se na kraju slomili. I to na jedan veoma demprimirajuci nacin. Barem je za mene bio. Sada kada razmiljam o tome, mislim da je to sto sam pokusala da uradim bilo veoma sebicno,nezahvalno,i kukavicki.  Shvatila sam da mi se zivot sveo samo na jedno isto,da sam prestala da pratim samu sebe,svoje srce ,pa cak ni pamet. Kao da je odavno nemam. Kao da uzalud cekam nesto. Najgore je kad se covek izgubi u svom tom cekanju, kada prestanete da volite i postujete sebe samog. Jednostavno,osetila sam se usmaljeno. Te veceri mi je samo bio potreban jedan zagrljaj. Drago mi je sto sam razmislila dvaput. Odlucila sam da rizikujem. Hrabrost,znanje je opasnosti. PocEla sam oko sebe da vidjam razne poruke,razne znakove.  I pratim svaki svoj osecaj,i pratim svoje srce. Ionako sada vise nemam sta da izgubiM.Nista bitno. Posle svega ,osecam da ovoj mojoj oluji dolazi kraj. Kao sto sam i znala da ce biti,trebalo je da prodje dosta vremena,I sada osecam kako se pakuje i odlazi. Zamalo da me pokupi sa sobom. Nisam joj dala. I taj jedna noc mog zivota,umalo kobna,bila je i vise nego dovoljno da shvatim. Nije on taj koji me je unistio. Nije on razlog zbog kojeg sam patila. Ona je kriva .Oluja...Ta tamna strana , ta nazalost moja tamna strana koja se probudila da bi me povela za sobom. I bas na vrhuncu borbe,oslucila sam da joj pokazem izlaz. Iznenadila se mojoj odlucnosti.  I Mada nemam sve sto zelim,i mozda nije sve kako sam planirala,znate sta? Ja sam rizikovala. Osecam SE SLOBODNO!!

jbga

nemamimebre | 02 Novembar, 2011 20:13

Koliko jaki trebamo da budemo da bismo zaboravili i presli preko svega? Nemam vise snage da igram tvoje glupe igre. Ko te jebe. Idi vise. Ne vracaj se. Ja sam glupaca. Nadam ti se svakog dana sve vise i vise,PALI bezi odlazi idi samo idi NE VRACAJ SE VISE NIKAD!!!!!

Makar i ostala sama zauvek,bolje da ostanem sama nego tebe da cekam . Bolje da se pomirim sa ovakvim zivotom,nego tebe da cekam. Nisi zasluzio nista od mene. Ni jednu misao,NISTA

Toliko si mi unistio zivot. Hvala ti za to. A sad bezi!

Just thinkin...

nemamimebre | 31 Oktobar, 2011 10:20

Slobodna sam ovih dana,pa sta cu drugo nego da gledam seks i grad,all over again :)

Nikad mi ne dosadi ,naravno,a kome bi?

Uglavnom...jedna epizoda navela me je na razmisljanje. Zasto smo, i pored toliko muskaraca,i dalje same?  Da li je glavni razlog za to,pogresan izbor ? pogresna odluka? Zasto nas uvek vise privlace neuhvatljivi muskraci, a oni koji su uvek tu za nas, prosto postaju nevidljivi. Jednostavno ne mogu protiv toga. Zasto me uvek privuce neko ko ce me lako odbiti . Ne mogu to da objasnim.  Uvek ce postajati on. Moja prva i poslednja misao,uvek cu se potajno nadati samo njemu,iako znam da je gotovo i da je mozda srecan sa nekom drugom. A zasto?Uvek cu sebi postavljati ista pitanja,iznova i iznova. I bas kao u onom filmu,the way we were,dodje mi da mu stavim svoju ruku na obraz lagano predjem njom,i kazem mu sasvim mirno"Your girl is lovely Hubbell."

Ko razume ,shvatice :)

Sta se desilo sa blogom dok me nije bilo?

nemamimebre | 26 Oktobar, 2011 17:44

Jel to neko odeljenje osnovne skole dobilo zadatak da skrnavi blog?Salim se.. :)

Svako ima pravo na svoj mali sajber prostor,ali nije me bilo mesec dana i sad kad sam se vratila,nema nikakvih tekstova.STA SE DESILO???????????????????

sAMO razmisljanka i sanjarenja56 su aktivne i dalje.Izvinjavam se ako sam nekoga izostavila.

Puno pozdrava za sve <3

Vristeci u sebi

nemamimebre | 22 Oktobar, 2011 20:24

Vristeci u sebi,

Ja bezim od stvarnosti...

Udaljavam se od svega,pocinjem da mrzim sve...Osecam se bespomocno,hvatam se za najblizu slamcicu da ne bih potonula..TI si me unistio. Ucinio si da zamrziM sve. Da prestanem da verujem i da se gubim u ocaju. Kao ocajnica pokusavam da te vratim,.

A znam da je suvise kasno za to.

Ma ne mogu ovako vise.

Ili zivot sa tobom,ili ,ma ne znam ja ovako samo brojim dane,nista drugo ne mogu. Shvatila sam da ne mogu i necu.Previse sam ubedjivala sebe da ce sve biti ok da ce sve biti po starom,previse sam sebe ubedila u to,da bih sada odustala. Jer sada je kasno da odustanem .Ako odustanem,izgubicu se,ne mogu da se vratim u stvarni svet i da zateknem sebe bez tebe. Zato sanjam, tu smo jos uvek zajedno. Ali ,evo ,polako dan za danom,skupljam hrabrosti da te pustim. Polako ... A kada se to desi.                                                                                                                                Ne znam kako ce moj zivot izgledati. 

Postoje u nama neke neprevodive dubine

nemamimebre | 11 Oktobar, 2011 18:29

Postoje u nama neke stvari ,neprevodive u reci...rece  jednom Djole Balasevic. Svaka njegova pesma budi u meni nesto..ma nesto ,ne znam sta ,samo znam da je drugacije i veliko,i recima se ne moze kasti,DABOME!!!Krenem da slusam neku njegovu pesmu,pa onda moram da cujem jos jednu,pa jos jednu,i tako u nedogled...I svaka me podseti na nesto,tj. nekoga.Nekoga ,jednog,samo njega ... I nekako,dok ih slusam...kao da se vracam u neko proslo vreme ,osetim ukus tog divnog vremena,osetim prolece u ovoj hladnoci. Ukus vina...onako malo u vecernjim satima,pa taj prvi osecaj. Jedan osecaj ,jedan trenutak proslog proleca koji je promenio sve. Valjda to tako ide. Osetis odmah,pa onda pratis taj osecaj. Ludo srce ludi sni,vec se moji drugovi momcili svi,a ja sam hteo samo jednu ,lepu protinu kci... Pa tako i ja. To prolece u meni je probudilo nesto sto se tesko ugasiti moze. Ja znam da vreme ne voli heroje ,da je svaki hram ukaljalo al meni eto nista sem nas dvoje...nije valjalo. I tako... Ide vreme , menja boje, meni su sve iste. Znam da sve sve promenilo,al eto ,ponekad tako pustim Balasevica,pa me tako neka osecanja ponesu.  Zaljujaju,ponesu, al cim prestane muzika,samo pustim dugi uzdah,dok na mom licu ostaje mali smesak..Eh sta sve moze u ovo srce da stane,ne bih ni znala da nije Djoleta...Hvala legendo!!!

Volim taj miris

nemamimebre | 04 Oktobar, 2011 08:16

Cim krene ovako hladnije vreme,svi se zale kako jedva cekaju leto,vrucine bla bla. 50+ stepeni mi prija samo kada sam na moru,a nekad ni tad. hehe ..Zvucim kao neka baba,ali celog zivota mi je vise prijalo kada pada kisa nego kada su vrucine. I tako izlazim napolje pre sat vremena,i posle duzeg vremena osetim taj miris. Znate onaj miris i ukus hladnoce,i pocetka jeseni??MMMM obozavam to,pogotovo onaj miris pozne jeseni. Upijam boje jeseni ..osecam mir .. :)

DRAGI BLOGERI

nemamimebre | 30 Septembar, 2011 16:40

Izvinite sto me nije bilo dugo,imala sam neke obaveze ne znam ni ja ,a i kad sednem za komp,sednem na pet minuta,nikako ko covek da se raspisem,uvek me teraju sa kompa. Imam pricu koja nije zavrsena ,ali necu da je kacim dok ne bude savrsena .. :) ali ko zna kad ce to biti ,kad se budem sklopila u delove mozda tad :) Samo sam htela da vam se javim i da vam se izvinim sto sam vas zapostavila!! nadam se da cete mi oprostiti :)

Evo jedne pesme koja ,barem meni ,daje veliku energiju i inspiraciju,uzivajte :) 

:) :) For what is worth.. :)

nemamimebre | 21 Septembar, 2011 09:27

SAMO ZELIM DA kazem na pocetku,ovaj tekst je napisan jos pre,ali nisam bila sigurna da li da ga objavim :) a zao mi bilo da ima status nedovrsen :))))

bojim se

da te pustim

ali previse vremena je proslo

Znaj da se ne ljutim za ono sto si uradio. U stanju sam da zaboravim. Tj.vec jesam. Uvek,zapamti uvek ces mi biti drag. Uvek cu ti cuvati mesto u mom malom srcu. Koliko god bilo malo skuceno,za tebe ce uvek biti to jedno mesto. Gde cu moci da te se setim i nasmejem,osetim malo topline proslog vremena. Osetim vreli dah ljubavi. Ne zelim da te zaboravim ,osoba kao sto si ti se nikada ne zaboravlja.Nista od ovog ti nisam rekla niti cu,ne cujemo se iako si to pokusavao. Ali moram da krenem dalje. Dosadila sam vise sama sebi a i drugima sa ovim krecem dalje krecem dalje. Nikad stvarno nisam odustala od tebe. Ne znam ni da li ce se to ikad desiti. Ali ,za sada ja moram,moram nastaviti svoj zivot. Ovo su moje poslednje reci tebi. Volela bih da ovo vidis. Ali nemam ni hrabrosti ni snage. Samo zelim da ti kazem da ti zelim sve najbolje,i nadam se da ces pronaci nekoga koga ces voleti. Ili barem biti srecan.  To je to . Ja moram da krenem na voz za zivot ,ne zelim da zaksnim,ima jos malo vremena....POZDRAV

 

1 2 3 4 5 6  Sledeći»
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb